Za tri decenije koliko pomaže u oltaru Vojin Jović (71), klisar ili crkvenjak, sarađivao je sa brojnim sveštenicima, desetine bogoslova je ispratio na školovanje, a za svoje pregalaštvo je nagrađen episkopskom gramatom, koju mu je uručio vladika zvorničko-tuzlanski Fotije.Na naše pitanje šta su njegovi zadaci, Vojo, kako ga sveštenici i parohijanu zovu, odgovara: “Moji su zadaci u oltaru, iznosim naon, dodajem kadionice svešteniku, pripremam za osvećenje koljiva, odnesem kadionicu. Poslije kada se sve završi unesem sve što treba iz oltara, zatvorim vrata”.”Ranije dok nisu bila elektrificirana zvona zvonio je na konopce, a sada pošto su elektrificirana uključuje na aparaturu kada treba da zvone zvona. Uglavnom, on ima neki svoj ritam rada, to je poredak koji je najbolje da mu niko ne remeti. Nema potrebe govoriti mu kad šta treba da uradi, da to sve stigne na vrijeme i kako treba”, rekao je protojerej-stavrofor Mirko Nikolić, starješina hrama Svetih apostola Petra i Pavla u Doboju.
Od njega smo naučili prve korake u oltaru, kaže đakon Vlado Mojević, koji je upoznao Voju u crkvi prije više od dvije decenije.
“Ja sam 2003. krenuo u Bogosloviju, ali već oko 2000. sam redovno počeo da dolazim u hram pripremajući se za srednju školu, i sjećam se tog prvog susreta. On je nama mladim bogoslovima u početku pokazivao kad treba da dodamo kadionicu, kad da otvorimo vrata sveštenicima, kad šta treba na liturgiji da dodamo, kada se zvoni i sve ostalo. Tek kasnije smo sticali znanja u srednjoj školi”, prisjetio se Mojević.
Vojo priča da je uvijek bio privržen Crkvi, osnove vjere je učio od svog oca, a u rodnom selu Bočinja je započeo svoj rad u crkvi.”Primio me naš proto Milutin, sveštenik koji je iz našeg mjesta. On je mene primio 1992. na Sveta tri jerarha. Pitao me hoću li jer nije imao nikoga, jedan koji je posluživao bio je bolestan i brzo je umro. Ja sam prihvatio. Rekao je da dođem 12. februara u crkvu, na Sveta tri jerarha. Rekao mi je da nije teško, da će on meni pokazati i ja sam prihvatio odmah”, navodi Vojo, koji je zbog ratnih zbivanja u jesen 1995. došao u Doboj, gdje je u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla nastavio dužnost crkvenjaka.Virus korona prije dvije godine ga je nakratko, zbog zabrane kretanja starijim od 65 godina, spriječio da obavlja svoju dužnost, što je bilo neobično i parohijanima.”Na te ljude na koje navikneš u crkvi kada ih nema – nešto ti nedostaje, bar ja to kažem tako. Isto, kada mu je supruga umrla, ja sve očekujem, iščekujem, tu je. Jednostavno, navikli smo mi koji smo tu stalno”, kazala je Tanja Suvajac.Smrt supruge mu je, priznaje Vojo, teško pala, ali…”Imam utjehu, razgovaram i s ljudima, sveštenicima i radim tu u oltaru”, rekao je crkvenjak.
Izvor:Nezavisne novine
