Republika Srpska ima najnižu stopu poreza na dobit u Evropi, koja iznosi 10 odsto, a osim toga ne postoji porez na dividendu. Iako bi sve to trebalo da privuče strane investiture čini se da to nije slučaj nego da omogućava vlasnicima kapitala da postanu još bogatiji.
USrbiji porez na dobit je 15 odsto, a osnovna poreska stopa na dividendu iznosi takođe 15 odsto.
U Hrvatskoj porez na dobit iznosi 10 odsto ako su ostvareni prihodi manji od milion evra, a 18 odsto ako su prihodi veći. Osim toga na dohotke od kamata i dividendi za ostvarene prihode prilikom isplate automatski se odbija 12 odsto poreza.
Ekonomista Predrag Mlinarević smatra da bi trebalo napraviti analizu i onemogućiti da se kod nas ljudi bogate na nečemu na čemu nigdje u svijetu to nije moguće.
Istakao je da je postojalo takmičenje između zemalja da svoj ekonomski prostor učine privlačnijim za strane investitore tako što snižavale stope poreza na dobit, u čemu je Srbija dugo prednjačila.
– Međutim, sama stopa je nešto što ne mora da znači da ste vi poreski konkurentniji i fiskalno atraktivniji za investiranje u odnos na druge zemlje. Kod poreza na dobit mnogo je važnije da vidite kako se formira poreska osnovica odnosno koja su oslobađanja prisutna i možda je afirmativniji pristup u kome može da bude veća stopa poreza na dobit, ali da sa druge strane se definišu veća oslobađanja koja bi bila usmjerena na podršku inovacijama i reinvestiranje kapitala što bi imalo pozitivan efekat na zaposlenost i podizanje proizvodnje – rekao je on.
Milioneri na račun radnika
Dodao je da je drugi problem što je niska stopa poreza na dobit uticala na afirmaciju neformalnih plaćanja. Objasnio je da poslodavcima više isplati da radnike plaćaju “na ruke” zbog distorzije između doprinosa na plate i poreza na dobit.
– Tako da ukoliko se žele smanjiti neformalna plaćanja, onda je potrebno povećati stopu poreza na dobit kako bi se na taj način omogućila veća konkurentnost i da oni zaista plate isplaćuju legalno – istakao je on.
Naglasio je da poreska stopa može da se poveća, a da se sa druge strane bude niža kroz oslobađanja poreskih obaveza ljudi koji zaista su produktivni i inovativni.
Prema njegovim riječima stvaraju se milioneri koji se bave “ničim specijalnim”, u djelatnostima koje nisu naročito sofisticirane, umjesto da se pomogne privredi, kroz poreske podsticaje za reinvestiranje i da budu nagrađeni oni koji ulažu u istraživanje i razvoj, inovaciju, unapređenje tehnološku osnovu svoje proizvodnje.
Pojasnio je da je o tome potreban socijalni dijalog, te izmjene zakona, što bi omogućilo i da se spriječe pojave kao što su neformalna plaćanja.– Tako da onda sama stopa koja može biti viša, a da se prosto “sistemski kazni” onaj ko se opredjeljuje da se bavi nekom resursno intenzivnom proizvodnjom, neinovativnom, nesofisticiranom, zasnovanom na radnoj snazi gdje se najvećim dijelom zbog niske plaćenosti radnika ostvaruje ogromna dobit i uz nisku stopu poreza na dobit postaje bogat. Tako bi se poručilo da ne možeš biti milioner kada se baviš prošivanjem jakni, zato što su radnici slabo plaćeni, već ako želiš da budeš bogat, tjeraće te da unaprijediš tu proizvodnju, da napraviš neki novi proizvod, da podigneš nivo toga čime se baviš – istakao je Mlinarević.
