Morao sam otići u prijevremenu penziju. Od Ustavnog suda BiH se pravi meta, žrtva i greška. Ne postoji etnički princip za Ustavni sud, ne može nacionalno glasanje, neće niko sudijama brojati krvna zrnca, kaže Zlatko Knežević još uvijek sudija i potpredsjednik Ustavnog suda BiH.
Kako kaže Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na najžešćem političkom udaru.
“Jedan od najtežih trenutaka. Sve to se može svesti na nekoliko razloga. Prvi je što je Ustavni sud BiH bio zadnja institucija BiH u kojoj se moglo doći do neke odluke, uz više ili manje problema, ali se dolazilo do odluke. Drugo, i Ustavni sud je u jednom trenutku počeo da klizi tamo gdje ne treba. Ustavni sud ne treba da tumači historiju, ne treba da kreira buduće odnose”, pojasnio je on u intervjuu za Mrežu Federalne TV.
Žrtva
Dalje navodi da je možda ključni razlog taj što je zakonodavcima i političarima najjednostavnije od Ustavnog suda BiH praviti žrtvu, metu i grešku, kako kaže, da se prikrije ono što oni ne uspijevaju da urade, a što je njihov zadatak i zbog čega su birani.
“Politika želi da Ustavni sud završi ono što oni ne mogu. S druge strane ima politika koja želi da Ustavni sud to uradi da bi oni imali izgovor što su protiv nečega. Ne treba zanemariti ni četvrti konstitutivni narod u BiH – tzv. međunarodnu zajednicu, koja nimalo nije nevina u ovom svemu što se dešava”, smatra Knežević.
Pojasnio je i na koji način se vrši navodni politički pritisak na Ustavni sud BiH.
“Ne vjerujem da neko nekog zove telefonom, barem ja tome nisam prisustvovao. Ne znači da ne poznajem ljude koji kreiraju političke procese u BiH, ali nisam bio u situaciji da meni neko naredi, to je više fantastika. Ali, naravno svako svoj interes gura. Kako kreiraju politički pritisak – raznoraznim medijskim i posljedičnim reakcijama”, kaže Knežević.
Sakrivanje
Prema njegovim riječima, međunarodnoj zajednici je u jednom momentu Ustavni sud BiH sjajno došao da se sakriju iza odluka Ustavnog suda BiH.
“Trećina Ustavnog suda je direktni eksponent međunarodne zajednice. Ima tu i takvih interesa. Nažalost, to plaća BiH. Ja idem, i nemam nikakvog razloga ni za kakvo ni pravdanje ni hvalisanje ni napad, ali, nažalost, BiH plaća tu ocjenu ustavnosti, smiren život za sve građane, osjećaj da nije svaki mjesec neka nova istorija”, navodi Knežević.
Na pitanje zbog čega ide u prijevremenu penziju – zato što je želio ili zato što je morao, odgovara:
“I jedno i drugo. Bio sam doveden u situaciju da je NSRS svojim zaključkom tražila od mene da odem. Da li su u pravu – neću da pričam. Moja pozicija je u pitanju, šta god da kažem ispade da ja sebe nešto branim, kukam ili kako god. Postoji trenutak kada se čovjek mora staviti u poziciju da li je iznad zakonodavca ili nije. Duboko vjerujem da su najviši organi vlasti i suverenosti – parlamenti, u ovom slučaju NSRS. Kada sam biran u tom istom parlamentu nijedan glas nije bio protiv, i nisam mogao da se postavim – da kažem sad me baš briga, neću da idem, ne možete me smijeniti. Smatrao sam da moram poslušati taj dio. Formalno nisam morao. Formalno me niko nije mogao razriješiti, osim sve preostale sudije Ustavnog suda jednoglasno. Ne postoji institut ostavke u Ustavnom sudu. Nisam ja političar. U smislu morao – da sam ustuknuo – nije to. Da se pojavio pojedinac, politička stranka – ne bi na isti način ovo završilo. Ali se pojavila institucija. Ako ja ne poštujem Ustav i BiH i RS, kako da to tražim od drugih. Institucija je stala iza svog zahtjeva“, rekao je on.
Popuna Ustavnog suda BiH
Ističe kako Milorad Dodik, predsjednik RS, nije lično vršio pritisak na njega.
“Da me neko ucjenjuje ili prepada – nema od toga ništa. Poštujem institucije. Predsjednik RS mene nije lično ucijenio. Šta ja mislim o nekim potezima, o tome kad odem u penziju. Da li je on naložio, da li su neki poslušali – ja to mogu da zaključim. Ako ne trebam RS, onda da odem. Znam sjajne mlađe od mene koji bi mogli doći raditi”, poručio je.
Kada je riječ o popuni Ustavnog suda BiH, naglasio je da “će to biti vrlo teška situacija”.
“Postavljat će se pitanja legitimnosti. Možda se to pitanje ne bi postavljalo da je pet domaćih sudija u kvorumu, makar i da ne bude niko iz RS. Problem je što većinu kvoruma čine strane sudije, ne ulazim u političke priče, uvjeren sam da se sudije Ustavnog suda moraju izabrati. To je prioritetni interes građana BiH. Treba ovoj zemlji Ustavni sud”, kazao je Knežević te dodao:
“Kada su kreatori ustava, a razgovarao sam sa nekoliko njih, pisali ustav, oni su htjeli da strane sudije u prvom periodu presudno utječu na neka individualna prava – povrat imovine, pitanje ratnih zločina i sl. Doprinos stranih sudija je dugo bio veliki u tom dijelu koji se odnosi na individualna prava. Ali ja nikada se ne bih upustio u glasanje u zemlji u kojoj sam stranac, da budem presudan glas, već bih insistirao da domaći dođu do zaključka, a ako postoji mala razlika tada se priključim jednom ili drugom”.
Strane sudije
Upitan u kojim predmetima su strane sudije bile ključ, kaže:
“Ne mogu govoriti o glasanju, vezan sam tajnom. Mogu vam dati primjere iz kojih vi sami možete zaključiti. Po meni, pitanje odluke 1/11 o imovini i dvije ocjene koje sam, da ne budem naknadno pametan, piše u mojim izdvojenim mišljenjima, koje su rizik, stvorile rizik i dovele do toga da Ustavni sud bude na neki način ne dobro ocijenjen i meta politike – dan Republike Srpske i zahtjev RS za ocjenu 1. marta kao praznika. Stvarno imamo previše istorije i gdje god dirnete u neke stvari, neke druge otvarate, tad se pojavi taj nekorektan pristup u kojem je tad bila presudna dužnost domaćih sudija, a trebala je da bude presudna podrška stranih sudija – dogovorite se domaći. Po meni su to tri trenutka u kojima je Ustavni sud trebao biti zagovornik integrativnog faktora”, naveo je Knežević.
Ustavni sud BiH bez stranih sudija bi donosio bh. odluke – ne švajcarske, albanske, njemačke, rumunske, moldavske, rumunske ili italijanske, kaže Knežević.
“Tada bismo bili prisiljeni da se odluka mora donijeti, i mora imati pet glasova. Kompromis je pola pobjede, ne poraza”, kategoričan je on.
Krvna zrnca
Ističe da je Ustav jasan – ne postoji entički princip za sudije Ustavnog suda.
“Nacionalno glasanje – ne može. Razlika je entitetsko i nacionalno. Nacionalno glasanje je glupost, a entitetsko je u smislu da treba pribaviti određena mišljenja. U smislu da se prebrojavamo po krvnim zrncima – to nema smisla”, poručio je.
Nije velik broj odluka Ustavnog suda BiH koje se ne provode, tvrdi Knežević.
“Problem su ove odluke o ocjeni ustavnosti. One se ne provode. Koliko ja znam – najveći problem je Parlament BiH, najveći broj odluka o ocjeni ustavnosti ne provode. To pokazuje gdje je ili gdje nije problem u BiH. To je besmisleno”, zaključio je Knežević.