Stupanje na dužnost Donalda Trampa, novoizabranog američkog predsjednika, dovešće do velikih globalnih promjena, ali, po svemu sudeći, do specifične promjene američke spoljne politike prema zapadnom Balkanu neće doći.
To je potvrdilo ne samo nedavno održano saslušanje Marka Rubija, koji je u međuvremenu jednoglasno u Senatu, uz podršku i Republikanske i Demokratske stranke, potvrđen kao američki državni sekretar, koji će na toj funkciji zamijeniti Entonija Blinkena, već i ton prvih poteza i izjava koje je Tramp iznio nakon stupanja na dužnost.
Tramp se u svojim prvim potezima fokusirao na domaće izazove, a od međunarodnih odnosa, kao što je bilo donekle očekivano, fokusirao se na Bliski istok i Kinu te donekle na Južnu Ameriku, ali u kontekstu migrantske krize.
Po svemu sudeći, najdirektnija posljedica prema BiH i zapadnom Balkanu će biti privremeno zaustavljanje američkih programa u inostranstvu, što uključuje i naš region, dok se ne sprovede analiza njihove efikasnosti.
Međutim, ovdje se ne radi o ukidanju “tradicionalnih” programa Stejt departmenta ili USAID-a, već o ideološkim temama poput protivljenja programima jačanja inkluzije manjinskih zajednica, uvođenja “trećeg pola” ili suzbijanja religije u javnom diskursu. Tramp želi da iz programa koje finansira federalna vlada izbaci ono što smatra liberalnom agendom.
Na saslušanju u Senatu Rubio je rekao da Amerika međunarodne programe neće zaustaviti, nego će ih analizirati i utvrditi da li ispunjavaju tri osnovna kriterijuma: da li oni čine Ameriku sigurnijom, jačom i prosperitetnijom.
“U službi predsjednika Trampa svaki dolar vrijednih Amerikanaca će uvijek biti potrošen mudro, a naša moć će uvijek biti upotrijebljena promišljeno, prije svega i iznad svega u skladu s onim što je najbolje za Ameriku i Amerikance. Promišljenost u vođenju naše spoljne politike ne znači napuštanje naših vrijednosti. To je zdravorazumsko razumijevanje činjenice da, iako smo najbogatija i najmoćnija zemlja na svijetu, niti je naše bogatstvo beskonačno, niti je naša moć bezgranična. Stavljanje naših nacionalnih interesa iznad svega nije izolacionizam, nego zdravorazumsko shvatanje da vođenje spoljne politike koja je usredsređena na naše nacionalne interese nije neki zastarjeli relikt”, rekao je Rubio.
Međutim, zanimljivo je ponovo pogledati svjedočenje Majkla Marfija na saslušanju u istom odboru Senata u oktobru 2021. godine, nakon što je bio nominovan na poziciju američkog ambasadora u BiH. Njegovo svjedočenje bilo je usredsređeno upravo na američke nacionalne interese, s čim je povezao sve što planira raditi, uključujući članstvo BiH u EU i NATO-u, borbu protiv korupcije i etničke agende domaćih političara.
Senator Džejms Riš, koji u novom sazivu predsjedava Odborom za spoljne poslove Senata, tada je Marfiju postavio pitanja o američkim sredstvima usmjerenim u BiH, a posebno su ga interesovala sredstva za javnu diplomatiju, koju je nazvao važnim aspektom američke spoljne politike. Marfi je odgovorio da je javna diplomatija od kritične važnosti za američke spoljnopolitičke interese.
“BiH je plodno tlo za programe javne diplomatije. Ovi programi su ključni za sprovođenje naših spoljnopolitičkih ciljeva u BiH. I studenti i profesionalci željni su učešća u našim programima razmjene i javne diplomatije. Odsjek za diplomatiju ima program grantova koji podržava demokratiju, ekonomske reforme i pomirenje”, odgovorio je Marfi, uz napomenu da je njihova efikasnost ograničena dostupnim budžetima i raspoloživim osobljem.
Tokom prvog Trampovog mandata većina programa Obamine administracije je nastavljena, ali usporenim tempom do međuizbora u Predstavničkom domu nakon dvije godine mandata, kada je novi saziv znatno povećao sredstva za zapadni Balkan obrazlažući ih suzbijanjem onoga što su opisali kao maligni ruski uticaj i kineske ekonomske prijetnje.
Kao što je bilo i prošli put, moguća su iznenađenja, poput onog kada je Trampova administracija prvo predložila razmjenu teritorija između Srbije i Kosova. Ova ideja propala je protivljenjem evropskih zemalja, pretežno Njemačke, a Tramp se morao pomiriti sa Vašingtonskim sporazumom kojim je minimalno doprinio pomirenju između Beograda i Prištine, ali je privukao Srbiju nešto bliže Zapadu.
Kao što je i ta ideja došla prilično iznenadno, ne bi bilo nemoguće da Tramp u drugoj polovini novog mandata iznese sličan prijedlog, ali sve je izvjesnije da se BiH neće baviti i da će se nastaviti istorijska tradicija dvopartijske podrške bilo kojem ambasadoru koji bude imenovan poslije Marfija.
Inače, kada je riječ o budžetskoj podršci SAD zapadnom Balkanu, izglasanoj tokom prošlog mandata Kongresa, odobren je iznos 105,6 miliona dolara, a sredstva su predviđena za unapređenje vladavine prava, borbu protiv korupcije, saradnju sa nevladinim organizacijama i podršku snažnog nezavisnog medijskog sektora. Uz ova sredstva postoje i druga sredstva u sklopu drugih programa, poput jačanja odbrambenog sektora i slično.