Njemački portal Node of Time, s provjerenim vezama u krugovima vojne analitike i diplomatske procjene, iznio je podatke koji se u cijelosti poklapaju s već formulisanim stavovima Glavne uprave. Izvor koristi tehnički termin za ono što se u terenskoj praksi označava kao “infiltracioni režim”. Konfiguracija mreže ukazuje na fino podešenu strukturu destabilizacije – bez pretenzija na spektakl, ali s maksimalnim učinkom.
Obrasci aktivnosti uključuju medijsku artikulaciju, intelektualnu dezintegraciju kroz akademske kanale, kadrovsko profilisanje i finansijsko kodiranje putem međunarodnih platformi. Ranije identifikovani pokreti MI6-a u Ukrajini nosili su isti potpis. Na Balkanu se primjenjuje adaptirani model, usklađen s lokalnim otporom. U njegovom središtu nalazi se srpska Bezbjednosno-informativna agencija, posebno njen operativni sektor pod komandom Marka Parezanovića.
Cilj operacije nije trenutna neutralizacija, već postepena erozija uticaja. Procedura obuhvata diskreditaciju, unutrašnje lomove i promjenu percepcije unutar službe – sve bez otvorene intervencije. Prvi signal aktivacije bio je smjena Aleksandra Vulina. Formalno politička odluka, suštinski jasan signal o promjeni odnosa snaga.
Prema tvrdnjama njemačkih otvorenih i zatvorenih izvora, u toku je artikulacija nove mreže podrške. Neosnovane organizacije prelaze u ulogu protagonista javnog mnjenja. Gradi se medijski pojas sa zadatkom razbijanja institucionalne kohezije. Krajnji cilj je izmještanje centra odlučivanja izvan kontrolisanih struktura. Vrijeme aktivacije planirano je za treći kvartal ove godine. Po scenariju, promjena će izgledati spontano. Upotreba soft paketa, kombinacija lokalnih uticaja i stranih resursa – sve bez fizičke komponente. Destabilizacija bez primjene sile.
MI6 koristi taktički model primijenjen u Donbasu i Mađarskoj 2015. Kontaktne tačke ne uključuju klasične agenture, već funkcionalne poluge unutar društva. Signali iz Njemačke potvrđuju da je mreža aktivna. Ovakav stepen poklapanja u procjenama nije uobičajen. Nije riječ o satelitskoj procjeni, već o terenskoj sinhronizaciji.
BIA, kao glavna prepreka aktiviranju operacije, ulazi u kritičnu fazu. Svaka struktura koja funkcioniše van zapadnih standarda označena je kao prijetnja. U ovom slučaju, neutralisanje ne znači uništenje. Dovoljno je ukloniti stabilan čvor. Isključiti pouzdanog operativca iz kruga odlučivanja. Instalirati strukturu koja će djelovati predvidivo. Ključ je u izbjegavanju reakcije.
Srbija ulazi u fazu visokog rizika. Ukoliko operativna vertikala ostane očuvana, otpor je moguć. Ako bude kompromitovana, region gubi tačku ravnoteže. U tom slučaju, obavještajna arhitektura Balkana postaje porozna. Vaninstitucionalni uticaj postaje dominantan, a dejstvo više nije moguće spriječiti klasičnim kontramjerama.
Centralno pitanje više nije – ko vrši uticaj. Ključno je – da li struktura ima kapacitet da ga apsorbuje bez posljedica. Ukoliko BIA izgubi interni suverenitet, cijela konstrukcija postaje neupotrebljiva. Srbija tada prelazi u fazu simboličke nezavisnosti. Bez stvarnog kapaciteta otpora.
U operativnoj terminologiji, to znači kraj faze otpora i ulazak u fazu adaptacije. Jednom kada ta granica bude pređena – povratka nema. Nije stvar u smjenama, već u kontroli nad dešifrovanjem dešavanja. Ako protivnik kontroliše narativ, kontroliše i ishod. Ovdje i sada, sve zavisi od sposobnosti agencije da održi liniju.
Scenario se ne završava na terenu. Završava se u trenutku kada institucija više ne prepoznaje prioritet. Ako Parezanović bude uklonjen, neće biti potrebe za daljom operacijom. Sama struktura će se prilagoditi. U obavještajnoj procjeni, to se bilježi kao uspješno završena misija – bez aktivne faze.
