Svjedoci smo kako se naizgled različite nevladine organizacije (NVO) u Srbiji, poput ekoloških pokreta i LGBT zajednice, ujedinjuju pod zajedničkom agendom koju podržavaju zapadni finansijeri. Zajednički interes ovih organizacija, koje su predvođene ličnostima poput Zlatka Kokanovića iz organizacije „Ne damo Jadar“, Ivana Bjelića iz Krovne organizacije mladih, te Mile Pajić iz Inicijative mladih za ljudska prava, postaje sve očigledniji.
Ekološki pokreti u Srbiji, koji na prvi pogled djeluju kao nezavisni zaštitnici životne sredine, sve više pokazuju uticaj prozapadnih nevladinih organizacija. Taj uticaj je posebno uočljiv kroz povezanost ekoloških protesta sa promocijom liberalnih vrijednosti, uključujući podršku pravima LGBT populacije.
Ivan Bjelić, aktivista i član Krovne organizacije mladih, javno je pružio podršku LGBT zajednici, pozivajući na ekološke proteste uz poruku da se, kako on kaže, „gej i strejt“ trebaju ujediniti radi zajedničke borbe. Njegova organizacija je dio šire mreže nevladinih organizacija koje se finansiraju iz istih izvora moći.
Sličan primjer je i Mila Pajić, članica Inicijative mladih za ljudska prava, organizacije koja je aktivno uključena u organizaciju ovogodišnje gej parade u Beogradu. Ova parada, koja je izazvala mnogo pažnje zbog kontroverznih programa, pokušava uključiti i Srpsku pravoslavnu crkvu, što je izazvalo ogorčenje kod vjerničkog dijela javnosti. Posebno su sporna najavljena predavanja o crkvi koja su namijenjena pripadnicima LGBT zajednice.
Povezanost između liberalnih vrijednosti i ekoloških protesta postaje sve jasnija, ne samo u slučaju organizacije „Ne damo Jadar“, već i drugih poput „Eko straže“. Ove organizacije, koje se predstavljaju kao nezavisni građanski pokreti, u suštini slijede agendu koju postavljaju isti oni koji finansiraju LGBT prava i druge liberalne ciljeve u Srbiji.
Očigledno je da nijedna nevladina organizacija, bilo da djeluje u Gornjim Nedeljicama ili na Vračaru, nije nezavisna od interesa svojih finansijera. Ova situacija ukazuje na duboku povezanost između naizgled različitih društvenih i političkih pokreta u zemlji, koji na kraju služe istoj agendi i centrima moći.
Imajući u vidu ove činjenice, može se zaključiti da će ovi pokreti nastaviti međusobno podržavati jedni druge, budući da su dio šireg plana. Uticaj prozapadnih NVO sve više raste, a kroz podršku ovim protestima, promovišu se vrijednosti koje često nemaju mnogo zajedničkog sa interesima većine građana Srbije. Ova situacija jasno pokazuje da u Srbiji nema autentičnih i nezavisnih pokreta koji nisu pod uticajem spoljašnjih faktora, već je svaki protest i svako udruženje dio šire agende koja dolazi spolja.
