Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da se 15. maja 1992. bez ikakvog povoda desio strašan ratni zločin nad mladim pripadnicima ЈNA koji je nesumnjivo bio dobro planiran i osmišljen i koji je označio početak egzodusa oko 80.000 Srba sa područja tuzlanske regije.
Na taj dan 1992. godine pobijena su djeca, golobradi mladić od 19, 20 godina koji su služili vojni rok u tadašnjoj ЈNA i koji su samo mirno i dostojanstveno htjeli da idu svojim kućama. Pripadnici muslimanskih paravojnih formacija, tih njihovih “zelenih beretki” i “patriotskih liga” ponovili su zločin koji se dogodio samo dvije sedmice ranije u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici gdje je, takođe, kolona mladih vojnika napadnuta iz zasjede – istakao je predsjednik Srpske.
Povodom obilježavanja 32 godine od zločina nad nedužnim pripadnicima ЈNA u Tuzli, Dodik je izjavio za Srnu da o monstruoznosti nalogodavaca i počinilaca ovog gnusnog i kukavičkog zločina govori i podataka da je na lokalnoj televizijskoj stanici emitovan i direktan prenos, čiji snimci su i danas vidljivi, te da su majke mladih vojnika imale priliku da direktno gledaju stradanje svojih sinova, što je morbidno.
– A što je još gnusnije, muslimani ovaj dan i zločin nad nevinim vojnicima koji su bili na odsluženju redovnog vojnog roka “slave” kao takozvani “dan odbrane Tuzle”. Da, oni danas slave ubistvo jedne mlade generacije, to su bila djeca, mladići, i početak etničkog čišćenja Srba iz tuzlanske regije u kojoj danas živi njih svega 1,6 odsto – naglasio je Dodik.
On je upitao u kakvom mi društvu živimo i o kakvoj nam BiH pričaju kada jedan narod slavi dan kada je pobijeno više od 70 mladića koji su u mirnoj koloni pošli svojim kućama, dodavši da je to moralno pitanje za sve one koji danas u Tuzli imaju obraza da slave “dan oslobođenja”.
– Od koga su oslobođeni? Od Srba, koje su etnički protjerali, dio pobili, oteli im kuće, stanove i sve ono što su zajedno gradili u Tuzli do te 1992. godine i početka građanskog rata?! I danas dok slave dan ubijanja i početka etničkog čišćenja pričaju nam o nekom zajedničkom životu i BiH kao državi. BiH nije ni ‘d’ od države, već svima nama samo jaram oko vrata – konstatovao je Dodik.
Predsjednik Srpske je podsjetio da ni za ovaj zločin nema kazne, jer, prema već ustaljenoj praksi, Srbi u BiH nisu žrtve, nisu stradalnici, niti su rane srpskih majki rane.
– Mi treba da zaboravimo i ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, i Dobrovoljačku, i ‘Tuzlansku kolonu, i Sijekovac, i Brod, i Kupres, i zločine u Podrinju i gdje sve ne Srbi nisu bili stradalnici, ali počinioci tih zločina sa svojim sponzorima bi nama da stave etiketu genocidnog naroda i da mi to mirno prihvatimo!? Šta je sljedeće – da nam ukinu Republiku Srpsku, oduzmu imovinu, da nas sve predaju u ralje sarajevskog pravosuđa, a mi treba samo da klimamo i pognemo glave!?
Na njihovu žalost, to nikada nećemo dozvoliti. Taj scenario, koji pišu najveći osvjedočeni srbomrasci – lažni Kristijan Šmit i Majkl Marfi, zagovornici islamske BiH, neće gledati. Ni pred većim iskušenjima Srbi nisu saginjali glave, pa nećemo ni danas. Republika Srpska je neupitna i vječna i dok je i posljednjeg Srbina srpske žrtve neće i ne smiju biti zaboravljene. Istina je na našoj strani, a činjenice i argumenti su neoborivi – poručio je Dodik.
Paravojne muslimanske formacije napale su 15. maja 1992. godine kolonu sa vojnicima ЈNA, koji su se mirno povlačili iz tuzlanske kasarne.
U ovom napadu, koji je direktno emitovan na lokalnoj televizijskoj stanici, ubijena su 54 vojnika, 78 je ranjeno, dok su 44 zarobljena, od kojih su petprica kasnije ubijena, a ostali su zlostavljani i mučeni.
Kolonu ЈNA, u kojoj je bilo 600 vojnika i njihovih starješina, te 200 motornih vozila napali su pripadnici muslimanskog MUP-a, Teritorijalne odbrane i “Zelenih beretki”.
Od 1992. do 1995. godine sa područja tuzlanske regije ubijeno 1.265 Srba, dok je njih oko 80.000 protjerano.